Kakve su ptice životinje, kako izgledaju, čime se hrane, gdje stanuju, koje ptice sele, a koje ne i zašto. Još mnogo zašto?, kako?, gdje? i kada?,zanimalo je djecu kada se samo malo potaknulo njihovu znatiželju. Vrijedno su djeca s roditeljima prikupljala materijale o pticama i donosila ih u vrtić. Bilo je tu enciklopedija, knjiga, slikovnica, priča, pjesmica , časopisa, materijala s Interneta, slika… Svakodnevno se pregledavalo prikupljene materijale, čitalo, razgovaralo o njima. Svako dijete izabralo je sebi onu pticu koja mu se najviše svidjela i nacrtalo ju. Nacrtala su djeca ptice poput pravih umjetnika.Uočavala su razlike i sličnosti među pticama. Svako je dijete željelo da baš njegova ptica bude posebna i drugačija od drugih. Svi likovni radovi izloženi su u prostoru garderobe. Najviše pohvala za trud stiže od roditelja, baka i ostalih odgojiteljica.
Pomoć roditelja zatrebala je opet kada su na red došle kućice za ptice. U skupini je organizirana radionica za djecu i roditelje na koju su se rado odazvali oni koji su imali vremena i volje. Među roditeljima je bila i jedna baka koja se također odlučila s djecom zabaviti i družiti. Na prvom dijelu radionice izrađivale su se ukrasne kućice za ptice od otpadnih materijala. Nastojalo se na taj način kod djece utjecati na razvoj ekološke svijesti i potaknuti ih da o otpadu razmišljaju na drugačiji način. Trebalo je malo vremena da se kod roditelja i djece probudi kreativni duh. Kada su se zaigrali nastala su umjetnička djela. Bilo je tu kućica s balkonima, okućnicama, ogradama, prozorima raznih oblika, a svaka sve ljepša. Teško bi ih bilo ocijeniti ili izabrati najljepšu. Kako ona djeca čiji roditelji nisu mogli doći ne bi ostala sama, u pomoć su priskočile odgojiteljice. Sve kućice postavljene su u hodniku kako bi ih svi koji dolaze u vrtić mogli vidjeti te kako bi uljepšale unutrašnji prostor našeg vrtića. Svi im se dive. Drugi dio radionice posvećen je bio spajanju dijelova za kućice koje smo kasnije postavili vani. To su kućice za ptice koje kod nas borave zimi i o njima treba brinuti.
Bilo je važno saznati što se ptičicama zimi smije dati za jelo. Poslužila su se modernom tehnologijom (Internetom) i potražila odgovore. Važno je djeci dati priliku da sama istražuju, ali pod budnim okom odraslih osoba. I pokraj sve tehnologije nešto je valjalo zapisati i olovkom. Neka djeca u skupini uspješno vladaju analizom i sintezom glasova u riječima te pišu samostalno, dok se druga trude prepisati napisano pa na taj način upoznaju slova i uvježbavaju pisanje. Djeca su saznala da ptice jedu nešto što i djeca vole – voće. U našoj košarici pronašlo se svašta finoga što je valjalo podijeliti s pticama. Kako bi se djeca „uvjerila“ da je voće iz košarice dobro za ptice, najprije su ga ona kušala. Spojila su ukusno s korisnim. Pripremila su djeca sjeckanih oraha, naranči, banana, jabuka, očišćenog šipka, sušenih grožđica i brusnica.
Ova kao i ostale djeci ponuđene aktivnosti, omogućila je djeci baratanje različitim alatima (tupim nožićima, čekićima i ostalim). Aktivnosti poput rezanja, tuckanja i čišćenja oraha, guljenja kore na narančama i slično, potiču kod djece razvoj koordinacije oko-ruka, uvježbavaju finu motoriku šake, vježbaju koncentraciju, strpljenje i upornost. Sve je to izuzetno važno kako bi dijete pripremili za aktivnosti pisanja i općenito pripremali za školu.
Djeca su pokazala veliku suosjećajnost i brigu za ptičice koje zimuju na hladnoći. Finom smjesom od rezuckanog voća djeca su napunila kućice za ptice. Kućice smo razmjestili po terasi, iznad „bunara“ s cvijećem, na garažu, ispod penjalice, na ljuljačku i na orah. Kako bi napunila kućice djeca su se morala popeti na ljestve. Penjući se uvježbavala su motoričke sposobnosti, koordinaciju i ravnotežu. Pratile su ih odgojiteljice. Malo šipka objesila su djeca na grančice pa se i tamo ptičice mogu poslužiti. Ostatke hrane, kore i ljuske valjalo je istresti na kompost. Sve treba iskoristiti na najbolji mogući način.
Preostalo je samo sjesti kraj prozora i čekati da ptičice dođu, redovito viriti u kućice i dodati hrane po potrebi te vidjeti koje ptičice dolaze. No, zima nije bila hladna pa su ptičice rijetko dolazile. Ipak ne treba odustati jer možda ptičice u proljeće naprave gnijezda u kućicama i tamo osnuju svoje obitelji.
Djeca će ih strpljivo čekati.
